Blacken The Angel ( back)
12.01.2007., petak
Lay me down to sleep
|
Moj način odlaska Ja znam ovo su zadnji trenutci I strast kojoj srce kuca polako se gubi I sve umire. Umire sve što čini me I umire sve što stvorio sam Umirem unutar sebe Mrtav iznutra pokopan sam I sprovod svoj oplakujem Gledam se mrtvoga kako padam Gledam se kako napuštam svijet svoj I dolazim u tamu koja vodi me U kraj ove jeze i boli Nestajem zar ne Kao i svaki dio mene Svaki tekst ikada napisan Bit će izbrisan A ja ču i dalje padati Ne osvrćem se jer sve je iza mene Samo smrt mojih suza isplakanih. Ne mogu dalje ne želim se boriti Spuštam svoj mač ne želim se boriti Ne mogu dalje ne mogu stajati Želim napokon poražen klonuti Ne mogu se boriti ni za koga više Odustajem, predajem se Uzmi sve što ostalo je od mene Slomi me, ne mogu više. To je put kojim želim ići To je način na koji ču umrijeti To je način na koji će moje srce umrijeti A pjesme jedna po jedna polako me pokapati. Pokopajte me sve suze koje sam plakao Smočite mi zemlju groba neka živi Neka živi kada ne živim ja. To je put koji sam odlučio krenuti I način na koji ču umrijeti Ja sam poražen Od boli koja me izjeda Bilo je dugo, godinama Bilo je bolno, kao stoljećima I čekati više ne mogu anđela Okončat ču svoj život bez krila Okončati sve, uništio sam se. Ubiti srce Jedna bitna stvar neka ti bude u glavi Stranac nisam ja Poznanik sam svakoga iskrenoga srca I tvoje srce mi vjeruje Dopusti mu Da vjeruje mi. Zašto se bojiš biti moj cvijet Kada ču te uvijek paziti Zašto se bojiš biti moja suza Kada te nikada ne ču isplakati. Nikada me nisi znala gledati Onakvim kakav sam Uvijek si me gledala Svojim očima A one vide krivo One ne vide sve Što moje srce čini za tebe Otišla si i nisi se oprostila Od mojih sada mrtvih crnih usana Blijedo mi lice umrljano krvlju Koja teče iz mojih ruku I pitam se Dali si ti kriva za sve ovo Ili je samo krivo to Što srce je ludo I ne možeš birati koga ćeš voljeti A ja sam sretnik taj Koji voli sjaj Sjaj tvoga ledenoga srca Koje za mene nikada ne kuca I moje će sada prestati Jer moram te prestati voljeti, ubiti ču ga da smrzne se Da prestane voljeti te.  Suzama te čekati s osmijehom umrijeti Sve što je živjelo je umrlo I mrtvo lišće groblje je pokrilo U kosu mi se uz vjetar lišće zapetljalo A ja sam šaptao tvoje ime Šaptao i plakao na koljenima Pred spomenikom koji je nosio tvoje ime I sliku tvoju čuvao Anđele moj, kako si mi tako duboko pao.. Sve lijepo što je živo bilo je nestalo A ti si prestala disati Ispod mene zakopana u zemlji nisi me mogla čuti A ja sam i dalje šaptao u vjetar tvoje ime Jecaje sam skrivao s suze kosom sakrio Lice mi je izgubilo sjaj Kao smrt sam se formirao Sve na meni crno je a još gori unutar mene Ljubav kojom volim te I sada kada ostavila si me Da patim sam Uz tugu i jad Patim bez tebe ljubavi Zašto si morala zaspati.. Sklopila je oči jedina Tugom je lišće obojila A drveće je rasulo lišće sve Kao suze Na grobu njenom ruže i ja Kao ne razdvojiva kombinacija Suzama sam hranio ruže da što dulje žive Kada od mojih suza nisi oživjela ti Ljubavi. Suzama sam krstio svoje ime I prokleo se time Suzama ču te do kraja života čekati I kraju s osmijehom umrijeti Jer kada budem shvatio da blizu je kraj Suze više neću trebati Jer uz tebe će me položiti I onda mrtvo tijelo drugo će grijati A duše naše zauvijek se spojiti. Zauvijek uz tebe Ne mogu ti odoljeti Ne mogu reći da ne volim te N mogu reći ne želim te Ne mogu reći ne trebam te I za tebe bi umro Za tebe bi život dao! Tvoj osmijeh me naučio uživati Naučio me je živjeti Tisuću puta samo zbog tebe sam se nasmijao Samo zbog tebe moje srce je nastavilo kucati Kada sam ga pokušao ubiti. Kuda god otišla ti ćeš biti moja voljena I srce ne može prestati voljeti Nikada ne može prestati patiti Jer srce će samo tebe zauvijek željeti U suzama i boli Krvavo pismo ti pišem U suzama i krvi Ja volim te još više I koliko ljubav može boljeti Toliko ču te jako voljeti Jer nije dovoljna bol da razdvoji nas U tebi leži moj spas Ne dam te ne dam nikome Ti zauvijek nosiš moje mirise I ja tvoj zaboraviti nikada neću Uz tebe zauvijek ču imati sreću. Moja ljubav, moji snovi Spavaj ljubavi Sanjaj ljepotu koju ne možeš gledati Spavaj ljubavi, u ljepoti se pronađi Ne dam ti gledati Kako svijet oko tebe se raspada Ja volim te ljubavi.. Patim za tobom I dišem s tobom I ja znam da sam izgubio put Izgubio sam put kojim sam išao Ali ja želim biti kao ti Svi su moji snovi zaboravljeni. Slijep vidim isto kao i kada gledam Jer sve što vidim osjetim A ti, moja topla ljubavi Ne možeš biti hladna poput stvari koje me okružuju. Sanjaj ljubavi, ja želim biti kao ti Želim biti ono što si ti Želim se prepustiti tebi Sanjati o ljubavi i ljepoti Uživati u ljubavi i ne samoći Nisam sam kada si ti uz mene kada držiš me Kao kap na dlanu da ne skliznem ti Ja osjetim kako siguran sam I kako mogu oči sklopiti Kako mogu vjerovati da ču se u ljubavi pronaći A ti ćeš i dalje biti u mome srcu I dišem samo za tebe, i pišem samo za nas I ne želim te izgubiti Ne želim te ostaviti tamo Zašto se dogodilo sve Zašto su to bili samo snovi Želim te opet sanjati Ne, ne mogu bez tebe živjeti.  |
10.01.2007., srijeda
Kill me
|
Ne želim zatvoriti oči a kada njima gledam tako jebeno boli. Ali ja i dalje naivno otvaram srce, šaljem ti ga. Ali tebe nema... Ne mogu ne misliti na tebe i ne mogu reći da sam sretan.. You belong too me my snow white queen.... Ova praksa mi oduzima nešto što najviše volim.. Oduzima mi osobu koju doista nitko ne može zamjeniti.. I ta osoba zna da je ovo o njoj, nije potrebno pisati... Ma ne, možda bi bilo bolje da ne pišem o tome. Mogao bi pogoršati neke stvari, koje sam samim svojim postojanjem sjebao. Volio bi da me nikada nitko nije upoznao, samo sranja sa mnom. Hoti, kiwi, trolek, nesica.... S vama sam najvise pricao od svih ljudi na msn... Ne, ne znam što da kažem... Da vam kažem koliko mi značite ne bi nikada povjerovale. Da vam kažem koliko vas volim kao svoje sekstre, ne bi nikada u to vjerovale ili mislile da znate onoliko črvsto koliko je to čvrsto. Još samo malo, i vidimo se nadam se. Pošto imam mnogo toga za pisati, neču ovo previše otezati. Samo cure, želim da znate da ste sve jako divne cure i da vam doista želim najviše sreće u životu. Dao bi vam i svu svoju kada bi je imao, ako ne mogu to. Dati cu vam svoje prijateljstvo. Svaka od vas posebna je na svoj nacin, svaka od vas ima nesto posebno, specifično. Posebne ste i blacken vas voli. Krenimo sada... Prema nečemu... sjebanijem... Monotonija je promijenila svoje lice. sada za zamjenu čekanja noći pred kompom radim 8 sati na dan, i dalje spavam jako malo. Tijelo klone, ali ne mogu spavati. kažu mi, smiri se, oslobodi svoje tijelo. Smiri se.... Isto kao da mi kazu... Ubi se.. Ja drugačije ne znam... Evo da vam kažem jedan svoj dan. dakle sve počinje ujutro u 6 kada ustajem. Oblačenje i odlazak na praksu. Odem s prakse s frendom u birc... Onda doma oko 5 - 6... Budem doma do pola 8 - 8.. Odem van.. vratim se oko pola 11 - 11. Budem na kompu do 1 - 2... i onda odem u krevet slusam glazbu do negdije 4... I kada napokon zaspim bude oko 5... I super, ustanem se u 6 i radim. Danas sam spavao 4 sata to mi je jebeni rekord... Vani je postalo dosadno, u kući još dosadnije. Kuda god da se okrenem, tamo ne pripadam. Gdije ja pripadam??? Dalje.. Da...Imam osjecaj da sto se ljubavi tice da sam postao uklet ili moje srce preglupo. Uvijek želim ono što ne mogu imati, uvijek težim onome čega nisam dostojan.. I kada kažem sam sebi, odbaci te jebene emocije i ne traži ih više... Uvijek znam, ne možeš to više. Slab si. Slab, slab... Slab sam... born to be goth, born to be alone... Kada sam hodao s bivšom stalno sam htio biti sam, a sada kada nisam sam želim nešt uz sebe. shvatio sam, da ni jedno ne valja niti premalo niti previše.. Ma znao sam to i prije ali.. duga priča. Ponekad se pitam kako je moguče samo tako prestati voljeti, jednostavno onak, odjednom. Ja sam to napravio, u stotinci. Samo je nestalo. I dobro, bar nisam patio. Ne može me nitko sjebati! Dovoljno sam jak da sve izdržim... where are you now. my love? Valjda nemam neka prevelika očekivanja... Želim samo učiniti nju sretnom a samim time i sebe... U ljubavi je zlo kao poslastica, zlo je tako loše i slabo, u ljubavi jednostavno bol nestaje i sve postaje premalo trnje, kada vas je dvoje. Kada vaš mač čini ljubav. zapravo, nisam ni rekao na što mislim. Mislio sam na curu s kojom bi hodao... Da... hodao.. što već... bio povezan na nešto više od prijatelja... O jebem ti mater i životu tako brzo umirem a želim se vratiti u svoje 12 - te. želim mjenjati život, iči na bolje jer skrenuo sam u sljepu ulicu. Sada nema povratka, iza mene je smrt kao policajci me gleda. Ali ona če me uzeti, ubiti.. Odvesti u hladnu tamnicu, gdije ču umrijeti, istrunuti... iznevjerio sam se u tebe bože ako te je ikada bilo, iznevjerio me je čovjek, sve... Samo bol raste as tuga ne nestaje. Boli... govore mi, sve ce biti ok.. ali ili ne znaju da nece ili jednostavno misle da mi mogu lagati. Sve je ok, koliko god teško bilo. Uvijek postoji rješenje i ako ga želimo, ne moramo tražiti dopuštenja.. Kill my eyes... Odem, glup sam.. pozz |
09.01.2007., utorak
Mi možemo vidjeti što drugi ne mogu zamisliti
|
Lice u sramu i tami Suze, skliznule su ti niz lice Predivne i kristalne Pune agonije Razbijene od boli na dlanovima U krilu princeze srama A nekada si bila velika dama Lažnog li osmijeha na tvom licu Ovaj put je kraj Ovaj je put stvarno kraj. Jesi li izgubila svijest Ili je netko u tvojoj glavi Probudio nešto mračnije Jesi li izgubila čast Ili su te okaljali Kako su mogli to učiniti dami Ljubav moja sva u tebe je bila položena Kao rana si krvarila Ožiljak mi ostavila. Pokaži mi tragediju Koji si doživjela Koja te okaljala Moja voljena, moja jedina Ja znam da rana je duboka. Skrivaš lice u sramu Zavijena u tami Kao da su ti zadnji dani Skrivaš lice u suzama Kristalnima na licu Poput leda klize I pitam se dali je išta ostalo u tvojim očima Sivima i beživotnima Jesu li ostali oni lijepi dani Ili su svi tvoji snovi ostali sami Tvoje lice skriveno je tamom Nazvat ču te svojom ranom Okaljana koliko bila Ti si i dalje moja vila. Delerium u glavi. Izgubio sam se.. Tko sam ja.. Pto sam ja.. Zašto sam ja, ja... Ja želim nešto bolje, više, jače.. Ja želim biti... Nešto drugačije Ne ovo, ne ovo mi je teško.. Ne mogu se pronači, ne mogu si pomoči. Trebam... ne znam.. što trebam? što je to? alkohol? možda.. ma ne, to ne... Hoti... Nedostaješ mi... Ne, nije dan dan kada se ja ustanme iz kreveta i ne pričam s Hoti.. I nije dan dan bez tebe. Navikao sam na tebe. Droga.... Ustao sam se u 6.. spavao sma pola sata.. Da.. sranje zivo.. Radio do 3, otišao do Maria u bolnicu, otišao na pivo. bio doma. jeo... malo na kompu. otišao van... došao doma.. malo na kompu.. idem spavati... uzaaas! samo sam se javio pozdrav |
07.01.2007., nedjelja
From the inside
|
Postavljaju glupa pitanja. na koja i sami znaju odgovore. Jebu me u mozak, samo da bi vidjeli koliko me mogu izjebati.. E PA NE ŽELIM SE PREDATI! Ja znam što je istina, što je jebena stvarnost! Zatvorit ču vrata svoga srca a vi kucajte. Udarajte ali ne možete uči. Ne možete me opet imati! Dosta mi je sjenki dosta mi jebenih suza, i znam da ne mogu pobječi ali bar se od vas mogu maknuti! I FUCKING NEED YOU!!!! Ne, ne možeš sam proz trnje, ne možeš sam preko granice. Nitko ne može sam ne mogu ni ja, ne mogu se micati ali mogu vječno stajati, nitko me ne može srušiti. Nedam svoj ponos, ne dam ono što je ostalo od mene. Ne, moje srce nije spremno biti uništeno i ja ču ga štijeti! Što se događa, napokon sam postao ono što sam oduvijek trebao ostati. Mrzim, mrzim svim srcem ljude oko sebe, no ne sve. Jer mi smo ipak ljudi i trebamo jedni druge. Ne bi mogao mrziti svoje frendove s kojima izlazim, ne bi mogao mrziti frendove preko neta, HOTI!!! Ne bi to nikada mogao, nit bi želio. No oni koji me ismijavaju, oni koji briju da znaju što sam, da znaju što gledaju.. mirno, polagano.. Šapčem vam živima, mrzim vas, isto tako svakome pojedincu, kada bi umirao od moje ruke, šapnuo bi... mrzim te. Da vam vratim ono što ste mi dali, davas pretovrim u ono u što ste me pretvorili. Možete li izdržati? Mene zovete slabime, ja se samo znam obraniti, sa se samo znam boriti. Nanio bol sebi ili drugima, to je instikt preživljavanja. Ne nisam hladna olupina ljubav i dalje vlada mojim srcem, ali ja je držim unutar sebe, dublje, dublje..  Fanovi LP-a pa i oni koji to nisu znaju za njihovu pjesmu form the inside. Iako meni najdraža njihova stvar definitivno runaway recimo da se u from the inside jako često mogu vidjeti. Spot, spotj je jebeno najbolji. A sve je počelo davno.. Nisam trebao biti ovo što sam postao. Mogao sam biti bolji, lošiji, ali kuda ovo.. Više ne znam kome da se boratim imam osječaj kao da se nikome ne smijem, kao da se gubim u svojem svijetu. Ne, ne želim reči mene nitko ne razumije, samo ta osoba nije uz mene! Zar za sve na svijetu postoje cijene.. Zar postoje. Ne možeš li dobiti nešto da ne moraš dati za uzvrat ništa? Dam ti srce ti ga odbaciš, dam ti tijelo tiga iskoristiš.. A sve sam ti dao s ljubavi, sve sam učinio da ti pokažem koliko te volim.. Ne, nije usmjereno nikome, samo duboko iz mene. Riječi koje se slažu, tvore rečenice. FROM THE INSIDE! Ne možeš uspijeti samo zato što to želiš, ne samo zato jer se boriš, sam ne može nitko. Pravi prijatelji... ako ih izgubiš, izgubio si sve. Volim biti prijatelj i volim imati prijatelja, no kada me ljudi iznevjere naravno da me izgube. Spreman sam pomoči, isto toliko. Spreman sam ubiti. Ubiti, ubiti... ubiti... smrt... haha, zašto je to meni tako normalno kao bilo što drugo da kažem.. Jednostavno, smrt mi je postala stil.. A stil mi je postao način razmišljanja.. I ja sam postao savršeno nježna osoba, no medalja ima dva lica. Sada su oba jednako jako... Oni koji pokušavaju uzeti više od mene, pokušavaju me slomiti.. Odjebite od mene!!!! Osječam kako energija prolazi mojim tijelom, znam da se neču suzdržavati... samo se jebeno makni..  Zaboravljeni ne zaborave ne zaboravljene. Oni su samo zaboravili zaboravljene. Da... Netko bi rekao ovo je mudro, to je jebeno žalosno! Vidio sam toliko sranja, toliko razočaranja. Kada prijatelji s kojima odrasteš i nosiš ih u srcu jednostavno te se ne sječaju! Zaboraviti godine, koje bi i sam rado zaboravio, ali ne njih.. Oni mene jesu.. Ali te godine, te proklete godine nemoči.. MRZIM IH! Proklete bile, od prve do zadnje koju sam proživio. sve dok nisam postao jači, i mogao stati pred zlo koje me do onda več prilično formiralo. ne mislim na ništa spiritualno, samo ljudi... samo ljudi... a od njih zlo.. gore ne postoji!  Ne mogu pobjeći Uvuklo mi se duboko u meso Uvuklo mi se ispod kože Bol i patnja koliko god teško može I izjeda me iznutra Pretvara me u trulo meso Strahovima obavijeno. Nešto u meni tjera me da volim Da volim, a znam da onda patim Da sam zbunjen , ali strah ne postoji U ljubavi Ali bojim se, bojim se samoga sebe Kada sjedim sam u mraku svoje sobe Kada riješim se svoje robe I bojim se oštrica koje povlačim po ruci Svaki čas me netko može tuči Da učinim to sam, da ne čine drugi Da okončam sve ili prepustim se Pobjeći ne mogu zar ne Predaleko je raj A ako je ovo jedini moj kraj Učiniti ču ga sam Ako su sve činili drugi Bar za kraj Pokazat ču tko je moga života kralj. Ne nanosi mi bol Hodao sam u snu Gledao sam te i brisao suze s lica Nisam znao da ne voliš mi više I bilo je pitanje zašto nisi više tako blizu mene A odgovor je bio tu U tvome srcu Kao mačem si me probila Bol koju si mi dala me ubila! Ti, napokon vidim koliko mi značiš Ti, napokon znam koliko me voliš I sada znam što preostaje Maknuti te od sebe! Grijeh je voljeti te Jer to je tako veliko Koliko nije carstvo Božje Grijeh je bio upoznati te Jer srce si mi u crno zavila I svaka rana od tebe je nastala U nadi da ćeš me voljeti ti si me napustila I ja ne mogu dalje Pao sam na koljena i molim te Da ostaneš tu uz mene! Ti, ne znaš koliko te volim Ti ne možeš ni zamisliti to Ja to je tako jednostavno Samo nauči voljeti I srce te neće boljeti Jer tu ču biti ja Od prvoga do zadnjega dana I ne radi mi to Ne trebam više bol. Oproštaj Ovo je moj oproštaj Ovo je moj kraj I ne postoji više plač Moje lice ne poznaje suze Moje oči ne poznaju ljubav A srce se ohladilo Kao ubijeno sam ga pokopao. Samo sam htio osjećati Samo sam htio voljeti Ali nikada se nije pokazalo Ka da sam osoba koja to treba raditi Sve ljubavi samo su tragične pjesme I ispjevao sam ih sve Ispjevao sam svaki njihov stih Svaku kap krvi prolivenu zbog njih.. Sve oko mene samo su elegije Suze i krv Kao vino se toče A ovo je moj kraj Ovo je moj odlazak I ne tražite me.. Daleko od svih Opraštam se uz pjesme Mašem vam Kako vjetar nosi moju kosu I mašem vam Jer vas najviše volim Ali kraj je zar ne Jednostavno umirem. Umro sam iznutra Nestao Kao i svaki trenutak kada sam bio sretan A tako ih je malo bilo Moje, blago.. From the inside - recimo da se u ovome spotu ne samo ja vjerujem svi mogu pronači bar malo.. |
05.01.2007., petak
Hate this world !
|
Izgubljen se rječi odbijaju o zidove. Oči polako suze. Nestaje sve... Boje.. blijede.. Crno postaje sivo... Sivo, bijelo... Sivo... Mrtvo... Ne postoji.. Osjetim te.. Cujem te.. Mrzim te... Ne želim tvoju tjelesnu toplinu, dovoljno mi je znati da mi srce kuca. Ljudsko smeče! Što se dogodilo djetetu odraslom u čošku sobe iza kojega je krvavi zid, masnice i strah. traume i fobije. Formirano od zla, boli.. Mržnje. Svi smo zli , prokleti. Zatp jer su nas tako naučili. Jedni druge kažnjavaju a i sami zlo čine. Zašto ne ubiti kada če se jebeni život i sam ugasiti. Oprati ruke u krvi, zamjeniti krv vodom. Ušparati vodu životu koji neće sjebati druge. Tjeraju ljude da se uništavaju. Tjeraju ljude da žive u strahu. Izmišljaju stvari koje ne postoje, jer se boje vlastite zlobe. vjera.. Ne postoji. Samo bajka koja tjera strah u kosti, kako se ljudi ne bi bojali ljudi jer naivni vjeruju da postoji nešto jače od nas. Pa kuda močnije od nas, koji možemo ubiti sve. samo tako. stvaramo moč kojom možemo uništiti svijet. Močnije ne postoji. Kuda veče zlo od ljudi. Jedni druge koljemo, mrzimo i ubijamo. Zašto onda biti bolji, drugačiji, kada to nitko neče cjeniti. treba biti pokvaren i prljav. Ubiti sve što ti stane na put. Zadaviti. Uništiti. MRZITI !!! Zašto gaziti sebe kada možemo druge! Zgazimo ih, mrzimo. Pretvorimo ih u tepihe od mesa, prolimo im krv. Ubijmo sve to. Nikada nisam bio toliko razočaran ljudima. Sada kada ih gledam, mrzim ih još više. GDJE JE NESTALA VJERA U LJUBAV! Ostaju samo oni jebeni pjesnici koji idu svijetom i čekaju da umru. Bježe od doma jer doma je bol i ljubav, pišu da zaborave, a svakom pjesmom sve se više podsjete i sve više pate dakako onda dobe i više inspiracije. Prokleta bila ljudska nacija, inteligencija. Zar je inteligencija jednih ubila osjećaje drugih. Gdje je sve nestalo. Na što liče obitelji? Domovi? Zašto djeca nisu sretna, gdje je nestalo ljubavi? Zar je to dom? Meni to liči kao jazbina životinja koje imaju instikte preživljavanja pa rađaju potomke. Ljubav? GDIJE!!!! Haha, bit će bolje ha? da pa baš .a ako netko pobije sve i ako se sve resetira. idemo izazvati nuklearni rat. Uništiti planet izumrijeti. Oni zadnji koji prežive če se boriti za ostatke prirode. I kada i oni svoej tijelo podare zemlji da se hrani. BIt će ovo jedan veliki grob, masovna grobnica, i povjest če biti izbrisana. Mrzim ljude, prkleti bili. Kao i sve što daju, sve laži. Obečanja. Prevare! gorite u paklu! Živjele iznimke i znam da me razumiju! Treba stovrii mjesto samo za iznimke. Gdije če biti svi pravi ljudi, ne hodajući kompjutori, jebeni roboti od mesa i krvi. Destroy my eyes! Ne želim gledati! Gadi mi se   |
04.01.2007., četvrtak
Sometimes it feels it would be better for you all If I ceased to exist or was never born at all
|
Kada se nikada ne bi rodio nikada ne bi patio. Nikada se ne bi smijao ali nikada nebi imao potrebu za time. Da se nikada nisam rodio ne bi bio tolio lud za stvarima od kojih patim. I za nju bi umro, i za nju bi ubio.. Ona je moja djevica smrti. Ne bi patio za zenskim rukama na obrazima. Ne bi nikada bio ja. Da se nisam rodio bio bi tako nepostojeći, kao onda kada se želim zamisliti savršenoga. Za nju bi umro, za nju bi ubio... Što mi je, ne znam ni ja. Bol neka nova, neka potpuno nova. Neka nova ljubav i neke nove oemocije. neki novi razlog za ubiti se, neki novi razlog za nadati se. sve novo, a i dalje sve je isto. Monotonija, polagano stapa se u moje meso, i čini mi srce ledenim, sleđenim. Razbijem li led razbit ču i srce a ako ne maknem led nikada neću biti sretan. Zar puno tražim od ovoga svijeta. Samo nekoga tko me voli i da ga volim. Zar je ljubav za mene tako nedostižna. I zašto sve što volim zašto je tako daleko od mene, zašto sve što želim mora biti tako nedostižno. Kada bi samo jedan dan imao ono što želim, sljedeći bi se sam ubio. Da sretan umrem s lijepim sječanjima, moji dani čista monotonija, nema lijepih stvari samo dosada. Želim pasti u naručije nježne cure, da se mogu isplakati i da mogu znati da je uz mene takva osoba. imam sve... Ali ne ono najbitnije. Ne želim biti to što jesam. Kao da sam magnet za sranja. A slatka iluzija ljubavi sve više postaje stvarno, nepostojeća. Gubim se u vlastitim snovima, maštama. Ne mogu gledati svijet kako je odvratan. Dosta je, idem se napit zar ne. Da, možda i ne. Znam samo da ne mogu gledati zidove.. pisat cu jos jedan post danas 100 % tj, ne znam hocu doci danas doma. dakle ako dodem prije 00:00 pisem post... pozdrav ljudi |
SRAAAAAAM POGLEDAJTE OVO!!!!
|
http://www.net.hr/vijesti/page/2007/01/04/0086006.html pogledajte ovo!!! Obavezno!!! |
03.01.2007., srijeda
vampire - angel of darkness
 recimo da sam se malo bacio na pisanje posta u ovome stilu. Dakle ovaj post necu pisati o sebi i bla bla evo priča i pjesma. Prvo priča.. Tko želi neka pročita nadam se da če što više ljudi. Snijeg je sakrivao kuće i pretvarao grad u crno bijelu kombinaciju noći i snijega. Kao da se je sve promijenilo, izgubilo boje. Noć je gutala daljinu, a snijeg ne skrivao blizinu svojom bjelinom. Pod uličnom svjetiljkom se je vidjelo još igranje snijega nošenog vjetrom u zimskoj pjesmi sviranoj u tuzi. Tišina je ubijena bila glasom iz daljine koji je dozivao moje ime. I ja sam znao da je to znak da me zove, da me želi i da napokon dolazi vrijeme rastanka. Okrenuo sam se zadnji put i pogledao prema prozoru svoje majke, ni sanjala ne bi da će noćas izgubiti sina. Zanesen njezinom pjesmom iz daljine, koju sam samo ja čuo. Zanesen samo njezinim mirisom koji sam samo ja osjetio i poznavao, iako nikada nisam znao tko je ona, besmrtna i najmoćnija… Moja voljenja. Hodao sam za glasom iz daljine, iz mračne noći koji je dolazio. Osjetio sam kako srce pumpa krv brže i kako smrtnost iz mene bježi i sve živo u meni vrišti. Kao da se bojim doći do nje, a znao sam da ona čeka samo mene. Hodao sam skriven snijegom u utrobu tame. Tamo gdje nema ljudi niti svjetla. Samo pod krvavim nebom i nad grobnicom zanesenom snijegom ona me je čekala. Voljena. Nikada nisam znao izustiti njezino ime, onaj je moje pjevala uz zvuk violine. O ljepoto moja krasna samo crni odraz i mećavi tvoj lik mi nije jasan. Kosa crna letjela je kao anđeo čuvar oko tebe. No znao sam da jedini anđel tamo si ti, mračni, crni anđele. Osjetio sam kako tijelo ne sluša me i kao koračam u smrt, k tebi u naručje i koljena mi klecaju. Pao sam na njih pred tobom voljena, suze mi se na ruci sledila. Kao da mi života od žao bilo a nije mi nikada ništa značio, samo sam tebe čekao. Oči su mi se sklopile, led mi kapke zatvorio. Poput kaveza za moje oči on ih je oborio. Osjetio sam snijeg kako polako prestaje i osjetio sam smrt blizu sebe. Kako savršeno svira violinu i savršeno lijepo pjeva. Studeni u tvojim rukama voljena, sledio je svaki dio moga tijela koji si dodirnula. Od moga vrata sve do prsa, sledila si mi srce voljena a ono kucati nije stalo. I dalje je tebi grijalo krv zar ne, samo da nahranim te. Oči mi se ponovno otvoriše, ugledao sam drveće kako grane savija pune snijega i kako njima maše. Kao da prašinu snijega pravi. Valovi prašine snijega nošeni vjetrom zameli su me. A ti si i dalje bila nedodirljiva. Moja božica. Na tebi nije ostati mogao, od tebe se je odbio. Prehladna si za njega bila, studena noć ti je ležala u rukama, a ledeno more u očima. Ugledavši tvoje oči dušu sam ispustio i na pod klonuo, ispila si je iz mene ljubavi. Osjetio sam toplu krv kako kroz sleđeno mi meso odlazi i kako tijelo ćeš mi razgolititi. Ugrizi po cijelome tijelu i kapljice prvi s tvojih usana, usnuo sam u vječan san smrtnika. Probudio sam se u jazbini vukova, zvijeri i demona. Anđela i bogova. Rodi sam se zar ne, napokon si me imenom nazvala onda kraljice, rekla si: dobro došao najcrnji anđele. Od onda ljubavi smrtnicima vladamo, od onda životima svoju ljubav hranimo, u užitku leži spas, u ljudskoj smrti je nada za nas.   Ona, moja besmrtna voljena Zlo se spustilo noćas Da najede se moje krvi Da hrani svoje besmrtno tijelo Da u meni probudi miris smrti. Tragedija ljubavi voljena Kako si postala tako hladan i neodoljiva Puna smrti miris vukova nosiš Kao mrtva hladan si Toliko života gladan si A ja sam samo smrtnik za tebe jedina Uzdigni me do nebesa Neka bog gleda kako mu umiru djeca. U boli bez suza U užitku bez seksa Ona me učinila većim od boga Uzdigla me nad nebom i pokopala me pod sotonom Dokazala mi je koliko je bog slab Jer zlo je u njoj učinilo sve da umire Ubila me je da bi oživjela u meni zlo I gledamo zajedno nebo kako krvari! Zlo u meni si probudila ljubavi Krvlju me hranila u krvi smo se kupali Njezino ime vjetar samo zna I tuga noćnih pjesama Noćnih ptica što pjevaju I munje što na nebu sijevaju Ona zna učiniti me bogom Ona zna dati mi sve što trebam ja! Mrtvo tijelo učinila je živim I sada više nema nikoga da zaustavi je Njezinoga tijela bogovi su gladni Pod njezinim nogama lokve krvi u koje ona gazi A ona je samo zlo koje ubija Svakim trenom sve je veća želja smrtnika Umrijeti u njezinim rukama I njihova bezvrijedna tijela su odbačena Da umiru na kiši Pokriveni u magli Dok ona svoje postojanje brani Od svijetla i dana Ona je crna kao vrana I vrana pjeva za nju Sve umire kada je ona tu Umro sam i ja I sada je ona moja voljena!   |
02.01.2007., utorak
No sympathy for humanity
|
Mračno je nebo i oblaci. Kao da se dubina neba probija kroz oblake i čini ih modrima, mračnima. Zastrašujući su, plaše me svojoj dubinom. Ne znam što je iza njih, a volio bi znati, vidjeti. Ili mozda i bolje da ne, možda je tamo propast koju ne želimo nikada otkriti. Ponekad pomislim da sam lud, ali onda ipak pomislim kako nisam ja lud vec su drugi pre obični. Možda je tako. Kako god. nije bitno. Dani su nekako pusti. Monotono je. jedino dobro u cijelom danu su dopisivanje s Hoti i jos par zakon ljudi. Mislim da bi mi bez njih msn bio isto pust. Makar imam 62 kontakta na njemu. I icq... Da.. previše ljudi netko bi rekao.. Ja sam samo u potrazi za prijateljima. Ne mogu spavati noću, trebao bi biti na praksi.. No ne mogu otići ujutro u pola sedam nekuda ako sam u 5 legao spavati. Bioritam mi je otišao k vragu. Nemam energije niti forme. Uzas zivi. nagovaram staru da mi da lovu da odem u zg malo. Da ubijem monotoniju. No novac je oduvijek i zauvijek moj najveci suparnik. Mrzim novac! Sve sjebe.. Ovaj cijeli svijet je sjeban tim novcem. Iako održava neku ravnotežu u svijetu ljudi imaju sjebane živote zbog tog novca, a oni to zovu ravnoteža.. Pokvarena ljudska nacija i kada imaju previse ne bi podjelili samo bi htijeli još više. a ne krivim ih znate zašto. Jer se boje da kada im ponestane da če ostati sami jer da možeš računati ako ti nestane da če ti netko dati tko ima previše svi bi si djelili i sve bi bilo ok. Novac.. Mjenjati novac za ljubav, mjenjati zivot za novac. A on je tako površan, ne može ispuniti dubinu, ne može milovati lice i to ne možeš kupiti novcem. Pravu i iskrenu ljubav, ono njabitnije. Leči u ruke cure koja te voli, ne možeš samo zato što imaš love, trebaš imati dobro srce. A novac te iskvari, i onda nikome ne vjeruješ jer nitko ne vjeruje u tebe. Dovodiš svoj život u opasnost, a ponavljam. samo novac. Kuda sam ja sada skrenuo s temom, majke ti. Nema veze, pisat cu mozda jos jedan post danas. kako god. pozdrav svima |
01.01.2007., ponedjeljak
Prvi post 2006-te EDIT 2007
|
Prvo evo svima sretna nova.. sve najbolje tko što želi nek mu se bar približno ispuni. Malo teže pišem post razrezo sam si malo prste. razbio sam flašu u ruci... recimo da je bilo.. Hmm... Ajd evo bilo je dobro ali puno bolje je moglo biti. Moj frend tj. moj brat Marius ( Mario) je sjebao nogu. Nisam bio onda vani ne znam što je točno bilo. Jebena jakna mi je ostala u bircu.. Nadam se da je drugima bilo bolje. rekao sam da ako do nove ne budem imao curu da onda pravim pauzu. Pa eto. Nema je dakle. Pauza. Došao sam u 6 ujutro danas doma. hehe. Nije mi bilo puno drugacije danas od bilo kojeg vikenda. Nisam se napio. što je najlošije. bio sam pripit i više mi je pun kurac tog da se ne mogu napit. Pa koliko da pijem da se napijem. cijelu noc nisam imao usta zatvorena mozda 5 min. I stalno sam pio. Sranje zivo. I mozda ce netko reci bravo nisi se napio ali ja se zelim napit a ne mogu. where are you when i need you??? Postao sam ironican, smijem se krvi i smijem se suzama. Sve to boli ali postalo je tako monotono i smješno. Mislio sam da mozda necu preziviti novu nadam sam se skomirati a ono. razočaranje, zar i u alkoholu. A u vražiju mater pa gdije onda da nađem utjehu. nešto jače možda, nešto puno jače. Možda... Ali obečanja nisu samo riječi, neću ih gaziti. Dva metra ispod mene Uli svoj život u mene Tvoje oči su crne Otišle su u boli I sada ja patim za njima. Ljubav nisam izgubio U crno sam je zavio Na sprovodu tvome jakim se nisam pravio Ruke tvoje tako hladne Umirao sam u dodirima… Oči si sklopila Ja sam dozivao Ali nisi se odazivala I ja, trebao sam te Učinio bi sve za tebe Samo da otvorila si oči Ali ti si me napustila Otišla u vječne putove tame I tko će me voditi U životu kada nema te. Kiša suza slila se Niz moje maglovito bijelo lice Krvave mi ruke Od boli se tresu A slomljeno mi srce Pjesmu boli zadnji puta pjeva I nošena bol godinama I meni sve je veća I čekam te, čekam da dođeš do mene Kao anđel koji vodi me odavde. Čekam da otrčim od vremena Da si opet moja Da si opet živa Romantika koju smo imali I strast koju smo dijelili Zar je to sada samo krv na mojim rukama Suze u mojim očima Vino u noći I kada me kiša smoći I kada umirem u samoći Nema te, ne A bili smo obgrljeni ljubavi I mislili da nas nitko neće slomiti Gorili smo nikada u ljubavi Sada gorim sam u plamenu Boli, i umirem Umirem u rukama tvoga groba I topim se Polako Topim na spomen tvoga imena Kao da se briše svaka moja čestica Lagana ti bila zemlja koja stišće te Dva metra ispod mene I daj mi snage molim te Da okončam život za oboje. Dosta boli sam proživio Ne mogu više izdržati E mogu te prestati voljeti Niti na sekundu zaboraviti A svako sjećanje na tebe me ubije Svaki spomen ljubavi U meni bol probudi I sada molim te Otvori grob za mene. |
